Nin je središte dekanata naše Nadbiskupije, sedamnaest kilometara sjeverozapadno od Zadra. Smješten je na manjem poluotoku. Zaštitnik župe je sv. Anselmo (Azel) , biskup, po tradiciji jedan od 70-orice Kristovih učenika, osnivač biskupije i prvi biskup ninski. S pratiocima, đakonom Ambrozom i sv. Marcelom, Anselmovom rođakinjom (Bianchi, Farlati), krenuo je poslije Kristova uskrsnuća preko Galije prema Hrvatskoj kao vjerovjesnik. Posvećena muje bivša ninska stolna crkva, čiji zlatni moćnici čuvaju njegove relikvije: ruku sv. Anzelma (Leksikon ikonografije, Zagreb 1979.).
Starohrvatski kraljevski grad
Naseljen je već deset stoljeća prije Krista i kasnije bio značajno središte ilirskog plemena Liburna. Golemi ostaci foruma, hrama i kipovi rimskih careva svjedoče da je već u 1. st. Nin bio značajna rimska naseobina (kolonija) – Aenona. Most na istočnoj strani gradio je Gaius Julius Aetor u 1. st.. Sjeverno od glavne ulice dizao se monumentalni hram, najveći na Jadranu, s golemim kipovima rimskih careva (pokopani početkom kršćanske ere i pronađeni u 18. st.. Nin se nalauio u moćvarnom području među lagunama, što je bila velika prepreka pridošlicama za seobe naroda, te je stoga poput Zadra ostao neoštećen. Hrvati naseljuju Nin već u 7. st. i on postaje “prvo političko i crkveno središte dalmatinske Hrvatske” (Lj. Karaman). U 9. st. u njemu uspostavljaju svoj državni suverenitet. Ninska županija bila jer najveća hrvatska teritorijalna jedinica i sjedište župana, podžupana, sudskih i upravnih organa. Bio je sjedište knezova, a od kralja Zomislava (910.-928.) imao je i kraljevski dvor. Tu je stolovao knez Branimir, zatim i Petar Krešimir IV. Od 10. st. u Ninu Hrvati služe bogoslužje na staroslavenskom jeziku (glagoljaško bogoslužje). O tome svjedoče bogati arheološki nalazi kao što su dvorska kapelica sv. Križa, izvorna sakralna građevina, s glagoljskim natpisom župana Godečaja iz 9. st. Ta prva prijestolnica crkva u Hrvata “tipičan je primjer originalnoga starohrvatskog graditeljstva” (L j. Karaman). Spomenimo i šestostranu mramornu krstionicu kneza Višeslava, ukrašenu pleternim križem i latinskim natpisom koji spominje kneza Višeslava, prvoga po imenu poznatoga vladara hrvatskoga, s početka 9. st. Ona je “najeminentniji spomenik hrvatskog kršćanstva u Ninu” (E.Peričić). Već tada, za vrijeme hrvatskih kraljeva, imamo i svoj starohrvatski brod. U ninskoj luci je nedavno pronađena sačuvana galija, condura croatica. Tima izvornim djelima svoje drevne i autohtone uljudbe možemo se i danas ponositi pred čitavom Europom. Mlečani su poptuno porušili Nin 1646. gdoine da ne bi pao u Turske ruke i poslužio im za utvrdu i utočište. Po odlasku Tuaraka, Nin se nije obnoviojer ga je naselilo novodoseljeno stanovništvo koje mu nije moglo vratiti urbani karakter. Status grada Nin je dobio god. 1997., odlukom Hrvatskoga sabora. Povijest Nina obrađena je u zborniku “Povijest grada Nina”, pretisak Radova Instituta HAZU, sv. XVI-XVII., Zadar, 1969.
Ninska biskupija
Nastala je u doba hrvatskih narodnih vladara i Nin je bio sjedište prvoga hrvatskog biskupa, povijesnog Teodozija (879.). Njegova se ovlast, jurisdikcija, protezala nad područjem čitave kraljevine Hrvatske (dalmatisnki gradovi imali su svoje biskupe.) Ninski biskupi, osobito Grgur I. Ninski (900-925), nepokolebljivi su branitelji starsolavenskog jezika i glagoljice u crkvenom bogoslužju od polovice 9. i u 10. st. Bila je ukinuta na crkvenim saborima 925. i 928. u Splitu. Ponovno je uspostavljena u 11. stoljeću, ali su njezine granice svedene na prostor ninske i llučke županije te polovicu Like, budući da su u međuvremenu osnovane kninska i biogradska biskupije. Ninska biskupija traje do 1828. god., kada je bulom pape Leona XII. dokinuta i pripojena Zadarskoj nadbiskupiji. Potpavši 1409. god. pod Veneciju, Nin ekonomski propada. Za Kandijskog rata 1646. god. ruše ga Mlečani da se turska vojska u njemu ne učvrsti i odatle napada Zadar. Turske provale (od 15. st.) u naše Kotare kao i tuđinska mletačka nebriga toliko oslabiše Nin, da se više nikada nije obnovio i ojačao ni slavom ni pučanstvom. Ninski su biskupi uglavnom rezidirali u Zadru.
Nin je također i prvo središte našega glagoljaštva i starohrvatskog bogoslužja, jedinstvene povlastice koju su Hrvati dobili u vrijeme ninskoga biskupa Teodozija, a koju obrani na splitskom saboru slavni biskup Grgur Ninski. Posebnost glagoljaškog bogoslužje jest u tome što se rimski obred služio na staroslavenskom jeziku iz bogoslužnih knjiga pisanih jedinstvenim hrvatskim pismom glagoljicom, a ne na latinskom kao u čitavoj Katoličkoj crkvi. Glagoljaško bogoslužje baština je svete braće Ćirila i Metoda, apostola Slavena i njihovih učenika koji su sudjelovali u pokrštenju Hrvata. Jedinstvena je to pojava u svijetu te spada u najizvornije elemente hrvatske narodne kulture i samobitnosti. Sve su župe ninske biskupije, koja se prostirala Ravnim kotarima, čitavu svoju povijest bile glagoljaške, te se u njima i danas čuvaju glagoljski misali, časoslovi, rukom pisane isprave i elemneti sglagoljaškog pučkog crkvenog pjevanja. I “prvo medunarodno priznanje Hrvatske, 7. lipnja 879. godine, od pape Ivana VIII. vezano je uz složno djelovanje kneza Branimira i ninskog biskupa Teodozija” (E. Peričić). To su hrvatski katolici najsvečanije proslavili u Ninu, 6. rujna 1979. godine, pod nazivom “Branimirova godina”; spominjući se tisućustote obljetnice hrvatske duhovne samostalnosti i izmjene pisama hrvatskoga kneza Branimira i pape Ivana VIII. Tada je Papa blagoslovio kneza Branimira i njegov hrvatski narod. Slavlje na ninskoj uzvisini Grguru predvodio je Papin izaslanik kard. Franjo Šeper, uz sve hrvatske biskupe, 600 svećenika i redovnika te 250.000 vjernika. U Ninu susrećemo danas samo par crkava. Apostolski vizitator Michael Priuli zatekao ih je 1603. g. u samomu gradu jedanaest, a povjesničar C. F. Bianchi šest crkava koje su postojale na nevelikom ninskom poluotoku.
Višeslavova krstionica i relikvijar sv. Azela
Župna crkva (nekoć katedrala) sv. Anselma
Usred mjesta nalazi se župna crkva sv. Anselma (Azela). Za vrijeme hrv. nar. vladara i kasnije, za trajanja ninske biskupije, bila je ninska katedrala. Sagrađena je u 7. st. Njezin je prostor u funkciji kršćanskog kulta od najstarijih kršćanskih vremena. najstariji kršćanski sadržaju nalaze se s južne strane crkve gdje je rismka stambena zgrada bila preuređena u oratorij s pridodanom apsidom. Bilo je to vjerojatno u 4. st. kada je nastala izdužena pravokutna građevina (14 x 4 m). Prostor apsida je popločan a u sredini je stajao oltar. Na jugositočnoj strani pronađen je bazen neparvilnog kružnog oblika koji je služio kao krstionica. Početkom 6. stoljeća sa sjeverne strane se usporedo glradi nova crkva i to je najstariji sloj današnje župne crkve koju predaja naziva sv. Trojstvom i koju je navodno utemeljio sv. Asel, prvi ninski biskup. Imala je dimenzije 22,5 x 10, s polukružnom apsidom na istočnoj strani s vanjskim lezenama. S oratorijem je tvorila liturgijsko jedinstvo (neobiačan primjer dvojnih crkava)S jugoistočne strane dograđena je poslije pastoforija, kasnije opet na sjeveroistočnoj strani pridodana je prostorija s pravokutnim krsnim bazenom u kojoj je vjerojatno stajala Višeslavova krstionica. Uz južnu stranu u 12. ili 13. st. masivni romanički zvonik s biforama. (Crkve u sjeverozapadnom dijelu zadarskog zaleđa: Građevinar 61 (2009) 7.). Crkva je obnovljena je za kralja Zvonimira 1070. god. i kasnije više puta restaurirana (1528., 1673. /nakon povlačenja Turaka/, 1892….). Današnji joj je izgled od 1795. god. Glavni oltar u baroknom stilu dao je podići zadarski nadbiskup Vicko Zmajević (+ 1745.). Zvonik župne crkve sv. Anselma nalazi se zapadno od crkve, nekadašnje katedrale, kao samostalna građevina iz tesanog kamena. Visok je, bez piramide, 19 a širok 4,75 metara. Romaničkogje stila i piramidasta završetka. Građenje na četiri kata. Na trima gornjim katovima ima na sve četiri strane velike kamene bifore.
Pred tridesetak godina izvršeni su na njemu veliki konzervatorski zahvati, otkriveni njegovi originalni oblici. Velike je starine i vrijednosti. Smatra se da potječe iz 13. st., a prema C. F. Bianchiju “sagrađenje 1681. godine, što bi trebalo smatrati godinom rekonstrukcije – smatra akademik Ivo Petricioli. Tom je zvoniku pripadalo zvono, pronađeno s natpisom “S. ASELLUS EP. MCC.”
Na strani zvonika naslanja se na crkvu pobočna kapela sv. Marcele, zvana Gospe od Zečeva, iz 15. st., s Gospinim kipom iz istog vremena. Vrijedan drveni lik Marijin odjeven je u haljinu i plašt. Gospa drži božansko Dijete na rukama. I Majka i Dijete nose na glavama visoke zlatne krune. Još se u kapeli nalazi nadgrobna ploča ninskog biskupa Jurja Divnića. Kip je pred navalom Mlečana 1646. g. bio prenesen u Zadar i nakon deset godina opet vraćen u pobočnu kapelu ninske crkve gdje se čuva do danas. Majka Božja, pod imenom Gospa od Zečeva, posebno se časti u drevnom Ninu. Njezina je crkva glavno Gospino proštenište Zadarske nadbiskupije i danas. Blagdan Gospe od Zečeva slavi se u ponedjeljak prije Uzašašća Gospodinova. Toga se dana okupi u Ninu dosta hodočasnika iz obližnjih župa, Zadra i čitave nadbiskupije.
Reljef sv. Ambroza, đakona, na vanjskom zidu župne crkv e i Kip Gospe od Zečeva
Starohrvatska crkva sv. Križa
U blizini župne crkve sačuvana je starohrvatska crkvica sv. Križa, prije spomenuta, “biser staroga hrvatskog graditeljstva” (R. Filipi), u obliku grčkoga križa. Izgradio ju je pokraj svojeg sjedišta ninsku župan Godečaj. Izvorna je sakralna građevina, s glagoljskim natpisom župana Godečaja iz 9. st. na pragu i pleternim ukrasom. Izgrađena je na starijim rimskim građevinama a uokolo nje pronađeno je gotovo 170 rimskih grobova.Tvore ju četiri pravokutna kraka, s tri apside i tamburom s kupolom na krićištu te ulaz na zapadnom dijelu. U unutrašnjojsti svetište čine tri polukružne apside, od kojih je glavna upisana u dvije bočne istaknute u prostoru. U tjemenu je svake apside prozor. Vanjski plašt je raščlanjen plitkim nišama samo u gornjim dijelovima tena tamburi. Uz sv. Donat u Zadru, ova je crkvica najpoznatiji naša predromanička crkva. Engleski arhitekt T. Jackson nazvao ju je “najmanjom katedralom u kršćanstvu”, premda vjerojatno to nije nikad bila već je služila biskupu kao kapelica. Sve su joj linije nepravilne. Građena je u 9. st.a tloctom podsjeća na grčki jednokraki križ. Sve mjere na najdužim dijelovima iznose joj 9 m, a tolika je i dužina, širine i visina. Jedni je svrstavaju u križne crkve, drugi u trobrodne bazilike a treći zbog svodova u četverolatične (čtverokonhone) crkve. Mladen Pejaković drži da su pomaci od nepravilne osi i greške u zidanju posljedica praćenja sunca te da je crkvica služila kao svojevrstan sat i kalendar u vrijeme građenja, posebno za ravnodnevnica i suncostaja što bi moglo biti i u svezi s liturgijom (pokazivanje vremena za molitvu časoslova) budući da su se njome koroistili svojevremeno i benediktinci. Bila je neko vrijeme i dvorska kapelica hrvatskog kraljevskog dvora.
Crkva sv. Ambroza (13./14. st)
Romaničko-gotička jednobrodna crkva iz 13./14. st. koja je nekoć pripadala benediktinskom samostanu a nalazi se pokraj Gornjih gradskih vrata.
Crkva sv. Nikole u Prahuljama. Jugozapadno od Nina, zanimljiva je centralna građevina iz 12. st. u obliku trolista, s kulom. (Vidi: Kulturno-povijesna baština i župa Zaton).
Crkva sv. Marije, Gospe od Zečeva (“de Leporinis”)
Nalazi se desetak kilometara izvan Nina, na otočiću Zečevo, na području župe Vrsi. Sagradili su je u 14. st. pustinjaci, čuvari crkve i samostana.
Na groblju, na ostacima nekadašnje crkve sv. Ivana Krstitelja, sada se diže kapela Gospe od Ružarija.
Zvona. U ninskom zvoniku njiše se danas pet zvona novijega datuma.
1. Najmanje se nalazi na sjeveroistočnoj strani. Nosi natpis: LJEVAONICA ZVONA JAKOVA CUKROVA, SPLJET 1901. Na zvonu su utisnute četiri figure mjesnih zaštitnika. Gornji i donji dio bogato su ukrašeni. Promjer – 50 cm.
2. Drugo zvono je nešto veće. Ima promjer 60 cm. Natpis u medaljonu: SALIO KVIRIN LEBIŠ, ZAGREB 1933. Natpis unaokolo: SVETI AMBROZIJE, MOLI ZA NAS! Dekoracije: grožde i lišće s viticama.
3. Treće zvono nosi veliki natpis: FVSE FRANCISCO BRIOLI, UDINE. U dorijem dijelu piše velikim slovima: NIN – NONA 1923.
4. Četvrto zvono je salio: KVIRIN LEBIŠ, ZAGREB 1933. Drugi natpis: GOSPE OD ZEČEV A, MOLI ZA NAS! Promjer – 70 cm.
5. Najveće zvono smješteno je na jugozapadnoj strani. Natpis: SALIO KVIRIN LEBIŠ ZAGREB – 1933. Promjer 77 cm. Drugi veliki natpis: OD MUNJE I GRADA, OSLOBODI NAS, GOSPODINE! Ima lijepih ukrasa pri vrhu.
U Ninu, simbolu naše državnosti, održana je od 30. svibnja do 7. lipnja ove godine Gospodnje 1998. proslava .’Nin, najstariji hrvatski kraljevski grad”. Budući da su dosadašnji vlastodršci (kraljevska i komunistička Jugoslavija) bili neskloni njegovoj izgradnji i obnovi, odsad će se u našoj slobodnoj Domovini tomu našemu najstarijem kraljevskom gradu posvećivati više pažnje i sustavno raditi oko njegove svestrane revitalizacije i obnove.
Rozario Šutrin, Iz povijesti naših župa – Grad Nin, u: Vjesnik zadarske nadbiskupije, God. XLIII. Br. 7-8/1998. str. 223-225.
Slike i podaci uzeti sa stranice Zadarske nadbiskupije : http://zupe.zadarskanadbiskupija.hr/?page_id=1936
Vir je mjesto na istoimenom otoku smještenom u sjeverozapadnom dijelu Dalmacije. Teritorijalnim ustrojstvom Republike Hrvatske na čitavom području otoka Vira ustrojena je Općina Vir kao dio veće teritorijalno ustrojstvene jedinice Zadarske županije. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine Vir je imao 1608 stanovnika. U odnosu na popis iz 1991. godine to je povećanje od 53%. Prema popisu iz 2011. godine Općina ima 3.032 stanovnika, te je prosječna gustoća naseljenosti otoka/općine 71 stan/km².
Vir je otok koji obiluje predivnim plažama, mirom, ljudima koji žive za svoj otok.
Otok Vir je jedan od 300 otoka i otočića Zadarskog arhipelaga, odnosno jedan od 1186 otoka i hridi u hrvatskom Jadranu. Povezan je mostom sa kopnom.
Položen je u Virskom moru u sjeverozapadnom dijelu Dalmacije. Dvadeseti je po veličini među hrvatskim otocima, a osmi u Zadarskom arhipelagu. Ima površinu 22,38 km2, dužinu 10,12 km i najveću širinu 4,25 km. Vir je od Zadra udaljen 26 km, a morskim putem oko 15 (NM). S kopnom je spojen preko Privlačkog gaza lučkim mostom od 1976. godine, čime je Vir postao sastavnim dijelom kopna, stoga posjetitelji mogu doživjeti tipičan otočni ugođaj s jedne strane, dok u isto vrijeme mogu uživati u mobilnosti koju im pruža suvremena cestovna mreža.
Obalna linija mu je dužine 31,43 km. Vir spada u područje pravog Mediterana. Broj sunčanih sati godišnje iznosi 2450, skoro 300 sunčanih dana, što ga čini ugodnom destinacijom i izvan glavne sezone. Prosječna količina padalina je nešto iznad 1000 mm, tako da u ljetnim mjesecima ima prosječno 5 do 6 dana kada se pojavi kiša, a u vrijeme turističke sezone taj broj se dvostruko smanjuje. Vjetrovi su najznačajnija klimatska karakteristika Vira. U proljeće se javlja maestral, koji je glavni i osvježavajući vjetar u ljetnim mjesecima. Maestral ublažava ljetne temperature i stvara dobre preduvjete za jedrenje i surfanje. Prosječna temperatura u srpnju iznosi oko 25°C, dok je najniža u siječnju i iznosi 6,5°C. Navedena zdrava klima utječe na zdravlje i dužinu života stanovnika.
Razvedenu obalu Vira krase mnoge plaže, od pješčanih, šljunkovitih do kamenitih, stjenovitih. Dijelom smještene uz borove šume s kristalno čistim morem, čine ovaj otok idealnim za obiteljski odmor. Posebnost je šumoviti otočić Školjić sa svojom dugom pješčanom plažom, u neposrednoj blizini mosta koji spaja otok Vir s kopnom.
Osim kupanja, surfanja, jedrenja, vožnje na jet-skijima i ostalim sportovima na vodi, zaljubljenici pješačenja mogu se s vrha Bandire (112 m) diviti predivnoj panorami koja oslikava cijeli Vir, obližnje otoke i Velebit (1750 m). Onima koji se bave mountain-bikingom toplo preporučamo ovo područje za tu vrstu sporta.
Na nekim virskim plažama, posebno u uvali Sapavac, u blizini venecijanske utvrde – Kaštelina, ima peleoidnog blata za liječenje reumatskih bolesti, na što upućujemo osobe zrelije dobi. Zbog položaja na hrvatskom Jadranu Vir je idealna polazna točka za izlete u okolne nacionalne parkove: Paklenica s impozantnim kanjonima, Kornati s 200 otoka i otočića, Slapovi Krke i Plitvička jezera. U neposrednoj blizini nalaze se i starohrvatski kraljevski grad Nin s najmanjom katedralom na svijetu – Sv. Križ, te 3000 godina stari Zadar čija jezgra obiluje povijesnim spomenicima.
Dalmatinska kuihinja obiluje sa brojnim mirodijama i raznovrsnim morskim jelima.
Tipičnost kuhinje na moru je u tome da se kuhinja bazira na lokalnim namirnicama koje se isključivo nabavljaju u Dalmaciji.
Namirnice treba pripremiti na jedinstven način, a
blaga dalmatinskog mora i brežuljaka pretvaraju se u sasvim novu čaroliju.
Posebno smo ponosni na ribu i morske specijalitete koji će Vas uz impresivnu vinsku kartu oduševiti.
Zbog svoje jedinstvene prirodne osnove, izuzetnih geomorfoloških oblika i veličanstvenih šuma, prostor Velike i Male Paklenice već je 1949. g. proglašen nacionalnim parkom. Osnovni razlog proglašenja ovog prostora nacionalnim parkom bila je zaštita najočuvanijeg i najvećeg šumskog kompleksa na području Dalmacije.
Nacionalni park Paklenica se prostire na površini od 95 km², na obroncima južnog Velebita, a tu se nalaze i njegovi najviši vrhovi – Vaganski vrh (1757m/nv) i Sveto brdo (1753 m/nv). Obuhvaća područje bujičnih tokova Velike i Male Paklenice, odnosno njihove prepoznatljive kanjone okomito urezane u južne padine Velebita, te širi okolni prostor.
Krški kraj – podzemlje
Nacionalni park Paklenica obiluje brojnim krškim reljefnim oblicima, među kojima su vrlo značajni podzemni oblici, špilje i jame. Prvi pisani podaci o istraživanjima speleoloških objekata na području Parka potječu iz 19.st., a povezani su sa sakupljanjem i istraživanjem špiljskih kukaca. Do drugog svjetskog rata istražen je manji broj špilja na prostoru Parka, a nakon njega i proglašenja Paklenice Nacionalnim parkom istraživanja se provode kontinuirano s manjim ili većim intenzitetom.
Orijaški klanci Velike i Male Paklenice ne ostavljaju mjesta ravnodušju nad malenkosti čovjeka podno planine. Snaga prirode ovdje nije sustezala svoju nadmoć, ali i dobrostivost prema onima koji je poštuju. Ovdje se nalaze najviši velebitski vrhovi. Paklenica je alpinistička izazovna poslastica. Ime je dobila po smoli crnoga bora, takozvanoj paklini. Planina je autohtoni dom šumama crnoga bora podno kojih teku bistri planinski potoci, snagom vode usječeni u duboke kanjone Paklenice.
https://www.np-paklenica.hr/hr/ Sve informacije karte….. Nacionalni park Paklenica
Zadarski poluotok je mala koljevka zadarske Povjesti.U njemu mozemo naci brojne crkve,bunkere,tajne prolaze u bedemima i zbog toga je ogromna turisticka atrakcija.Vecina crkava i starih gradjevina gradjene su u romanickom stilu gradnje.
Naravno uz kulturne znamenitosti tu su i brojni ugostiteljski objekti koji mogu pruziti divnu veceru za dvoje ili humoristicnu veceru za cijelu ekipu.A ako niste taj tip osobe mozete posjetiti morske orgulje i pozdrav suncu.
Pozdrav Suncu i orgulje
Pozdrav Suncu sastoji se od tri stotine višeslojnih staklenih ploča postavljenih u istoj razini s kamenim popločenjem rive u obliku kruga promjera 22 metra. Osim Sunca gledajući od zapadne strane, a poviše Morskih orgulja nalaze se i ostali planeti Sunčevog sustava. Veličine ploča Sunca i planeta su proporcionalne, kao i udaljenosti središta svake ploče same za sebe
Parkovi u Zadru
Perivoj kraljice Jelene Madijevke je prvi javni Gradski perivoj Zadra – današnjeg naziva Perivoj kraljice Jelene MadijevkeNastao je dok je Zadar još bio grad-tvrđava, kada se nakon povečerja više nije moglo izlaziti iz grada. Zato je taj perivoj punih četrdeset godina predstavljao neku vrstu balkona grada, jer se iz njega pružao krasan pogled na more i okoliš, a uz blagi miris mediteranske flore moglo se uživati u svim organiziranim događanjima u perivoju.
Mletački kaštel Zadar, gradske zidine, utvrde i vrata
Mletački kaštel” u Zadru predstavlja sasvim specifičnu fortifikacijsku strukturu. Iako uklopljen u sustav gradskih zidina, već prvobitnom nakanom pri njegovoj gradnji bio je manje namijenjen obrani samoga grada, a više obrani od grada. Relativno brojni podaci o preuređivanju te utvrde nakon zadarske pobune, sredinom 14. st, a zatim i nakon ponovnog pada Zadra pod vlast Mletačke Republike početkom 15. stoljeća, svjedoče da je cjelokupan sustav utvrđivanja tog dijela gradskih fortifikacija prvenstveno služio u svrhu obrane mletačke vojne posade od eventualnih napada Zadrana, to jest kao sredstvo učvrščivanja i održavanja mletačke vlasti u buntovnom gradu. Posebnu pažnju privlači reljef krilatog lava, simbola Mletačke Republike, ugrađen u pročelje “Malog arsenala”, koji predstavlja jedan od najkvalitetnijih reljefa te vrste u Zadru, a moguće ga je datirati oko sredine 15. stoljeća.
Sustav srednjovjekovnih gradskih utvrda Zadra razvijao se i obogaćivao tijekom stoljeća, vezano uz promjene u ukupnom sustavu obrane, ali i političkim prilikama. Dvije glavne utvrde nalazile su se na suprotnim krajevima grada, jedna s kopnene strane, na južnom kutu grada, na ulazu u obrambeni jarak (fošu), a druga na sjevernom kutu grada, na ulazu u luku. O prvobitnoj utvrdi na ulazu u luku, koja je služila za obranu lanca što je zapriječavao ulazak neprijateljskim brodovima, nema mnogo podataka. Ali nakon čuvene opsade i pada Zadra u mletačke ruke 1346. godine, ta je utvrda u potpunosti preuređena, te je dobila i novu ulogu. Godine 1437. mletačka vlast određuje da se probiju gradske zidine i iskopa jarak oko kaštela, te da se u nj pusti more, a radi bolje obrane stvori brisani prostor oko kaštela prema gradu, to jest poruše kuće koje se nalaze u blizini.
Crkva sv Sime – Restaurant – Zadar 
Virska fešta počinje svetom misom u župnoj crkvi Svetoga Jurja na Viru, koju je predvodio virski župnik . Tradicionalnom procesijom oko virskog Kolišta, nastavljena je ulicama otoka uz zvukove budnice Gradske glazbe Zadar, Središnji virski trg je – kao i svih godina – pozornica virske fešte. U posebnom ambijentu Trga svetog Jure i scenografiji dostojnoj filmskih festivala fešta se nastavlja uz obalu, na rivi,po restoranima dugo u noć.
Virsko ljeto
Spektakularni vatromet.
NP Kornati
U središnjem dijelu hrvatskog Jadrana, na sutoku šibenskih i zadarskih otoka, smjestila se jedna zasebna i po mnogočemu posebna skupina otoka nazvana Kornati.U središnjem dijelu hrvatskog Jadrana, na sutoku šibenskih i zadarskih otoka, smjestila se jedna zasebna i po mnogočemu posebna skupina otoka nazvana Kornati.Zbog izuzetnih krajobraznih ljepota, zanimljive geomorfologije, velike razvedenosti obalne crte i naročito bogatih biocenoza morskog ekosustava, godine 1980. veći dio Kornatskog akvatorija proglašen je nacionalnim parkom.
Danas NP “Kornati” zauzima površinu od oko 220 km2 i uključuje ukupno 89 otoka, otočića i hridi s priblizno 238 km obalne crte. I pored ovog, relativno velikog broja otoka, kopneni dio parka čini tek manje od 1/4 ukupne površine, dok je sve ostalo morski ekosustav. web: www.kornati.hr
NP Paklenica
Nacionalni park Paklenica prostire se na primorskoj padini južnog Velebita, neposredno iznad naselja Marasovići, do zone najviših planinskih vrhova (Vaganski vrh, Babin vrh, Sveto brdo). Obuhvaća područje bujičnih tokova Velike i Male Paklenice, odnosno njihove prepoznatljive kanjone okomito urezane u južne padine Velebita, te širi okolni prostor. Na relativno malom području susreće se iznimno bogatstvo geomorfoloških pojava i oblika, raznolik biljni i životinjski svijet, atraktivni krajolici i netaknuta priroda. www.paklenica.hr
NP Krka
NP Krka obuhvaća područje uz rijeku Krku, koja teče kroz dubok i živopisan kanjon dug 75 km, tvoreći više bučnih slapova, među kojima je i znameniti Skradinski buk – najveća sedrena barijera u Europi. U NP Krka posebno se ističu dva kulturno-povijesna spomenika: Franjevački samostan na otoku Visovcu i Manastir Krka.
NP Plitvička jezera
Plitvička jezera najpoznatiji su nacionalni park u Hrvatskoj, a ubrajaju se među najljepše prirodne znamenitosti u Europi. Ovaj hrvatski biser UNESCO je, zbog njihove raznolikosti, uvrstio u popis Svjetske prirodne baštine.
NP Sjeverni Velebit
Područje Sjevernog Velebita proglašeno je nacionalnim parkom zbog izrazite raznolikosti krških fenomena, bogatstva živog svijeta i iznimnih prirodnih ljepota na relativno malom prostoru.
Površina parka iznosi 109 km2, a unutar istog nalazi se strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi, koji predstavlja specifičan geomorfološki fenomen na kojemu je do sada otkriveno više od 150 jama, od kojih je najpoznatija Lukina jama, jedna od najdubljih u svijetu uopće, otkrivena 1999. godine.
Zabranjen je za posjetitelje (osim prolaska Premužićevom stazom) i u njemu se mogu provoditi samo znanstvena istraživanja te vođenje u edukativne svrhe, uz dopuštenje nadležne uprave za zaštitu prirode. U sklopu parka nalaze se još botanički rezervat “Visibaba”, na kojemu se nalazi najveće nalazište endemične hrvatske sibireje (Sibiraea altaiensis ssp. croatica), te botanički rezervat Zavižan-Balinovac-Velika kosa, koji se ističe bogatstvom visokoplaninske flore. Unutar rezervata nalazi se i poznati Velebitski botanički vrt, kojega je osnovao prof. Fran Kušan još davne 1967. godine.Park je ispresijecan brojnim planinarskim stazama, od kojih je najpoznatija Premužićeva staza.
Škrti kraški kraj obiluje biljkama puni aromatičnim uljima. Suhi ljetni period obiluje aromatičnim mirisima koje oslobađaju biljke za vrijeme suše uz zvuke cvrčaka.
Svakih 10-tak dana organiziraju se, prema rasporedu i mogučnostima gostiju, zajednička druženja i većer uz pečenje – grill uz more.
