Zalasci sunca dio su prekrasnog ciklusa našeg planeta jer se svaki dan okreće na svojoj osi. Sunce izlazi i zalazi, a oba iskustva vizualno zapanjuju bez obzira na svijetu u kojem se nalazite. Zalazak sunca ostaje jedno od najljepših iskustava koje nam nudi prirodni svijet, a vi možete to vidjeti gotovo bez obzira na to u kojem svijetu živite. Bilo da živite u zemlji ili gradu, na plaži ili u zemlji, u kući ili stanu ili apartmanu – čak i ako živite u šumi u šumi – gotovo uvijek možete provjeriti zalazak sunca svakog dana godina. Možete ih vidjeti sa vrha planine ili kroz pukotine na drveću, ali oni su uvijek nevjerojatni i uvijek dragi.

Neka vas svaka greška nauči sjajnoj lekciji: svaki zalazak sunca početak je vrlo, vrlo svijetle i velike zore

Zalazak sunca je predivna prilika da cijenimo sve sjajne stvari koje nam pruža sunce!

Zalasci sunca su dokaz da su završetci lijepi.

PREDAJA O SV. STOŠIJI

Sveta Stošija, djevica, udovica, mučenica,  zadarska zaštitnica do koje Zadrani mnogo drže (zadarska tradicija je ta, da se božićno drvce drži sve do blagdana Sv. Stošije, 15. siječnja), prema legendi, bila je Rimljanka iz visoko rangirane patricijske obitelji. Kršćansku vjeru primila je od majke. Unatoč negodovanju, obitelj ju je udala za rimskog patricija Publija. Čvrsta u odluci da ostane djevica, Publij ju je zatvorio u tamnicu i mučio glađu. Teške životne muke olakšavala su joj pisma puna podrške i ohrabrenja zadarskog mučenika, Sv. Krševana.
Nakon smrti svog muža, Stošija tj. Anastazija, podijelila je svo svoje imanje siromasima i život je posvetila pomaganju progonjenim kršćanima.
Sa skupinom sljedbenika, pratila je Krševana sve do njegove mučeničke smrti u Akvileji, naselje na rijeci Natisone, 10 km od Jadranskog mora. Nakon njegove smrti, odlazi u Sirmij (Srijemsku Mitrovicu), odakle se upućuje prema Solunu i ponovno vraća u Sirmij.
No, zbog svog nesebičnog pomaganja zatočenim kršćanima i ustrajnosti na vjeri, zatočena je i spaljena na lomači 25. prosinca 304. godine. Dok je gorjela na lomači, u zanosu je pjevala jer je plamen ljubavi prema Kristovoj vjeri bio jači od onog plamena koji ju je okovao.

U znak priznanja, kao nagradu za postignuti mir između zaraćenih Karla Velikog i Bizanta, bizantski je car Nicefor zadarskom biskupu Donatu poklonio, 810. godine, moći mučenice Anastazije, koje je zadarski biskup pohranio u tadašnjoj bazilici Sv. Petra, odnosno današnjoj zadarskoj katedrali, koja od tada nosi njezino ime Katedrala Svete Stošije.

Interesantna je i činjenica da ime Anastazija na starogrčkom znači “uskrsnuće”.

Budući da se njezino mučeništvo poklapa s Božićem, u nekim se krajevima uvriježilo vjerovanje da je Sv. Anastazija bila primalja pri Isusovu rođenju, pa joj na slikama u ruke stavljaju škare, koje će kasnije Svetici pribaviti i epitet zaštitnice cenzure tiska. Pritom je nerijetko prizivaju bolesnici s glavoboljama i bolestima u grudima.

PREDAJA O PRIJENOSU TIJELA SV. ŠIME U ZADAR

Zadarski kroničari navode kako je 27. travnja 1285. tijelo sv. Šime, biblijskog starca i Isusova suvremenika, donijeto iz Palestine u Zadar. Tijelo je preneseno u zadarsku katedralu Sv. Stošije, a svečanu misu predvodio je tadašnji zadarski nadbiskup Lovro Periandro. Koliko su ti podaci pouzdani teško je potvrditi, jer postoji više predaja o tome kada je tijelo sv. Šimuna došlo u Zadar.

Po jednoj teoriji tijelo sv. Šimuna bilo je u Zadru već 1203. godine. Navodno je jedan mletački križar na povratku iz Carigrada gdje je uzeo svečevo tijelo morao pristati u Zadar zbog nevremena. Ubrzo se razbolio i na samrti je zadarskim redovnicima otkrio svoju tajnu. Moguće je da je ova predaja imala za cilj ublažiti posljedice IV. križarskog pohoda kada je Zadar godinu ranije opljačkan i uništen.

Tijelo sv. Šimuna bilo je oko 300 godina pohranjeno u kapeli sv. Šime u crkvi Sv. Marije Velike, koja je bila na istočnom dijelu današnje tržnice. U neposrednoj blizini te crkve započeta je u XVI. stoljeću gradnja crkve sv. Šime, no nikada nije dovršena, a njeni ostaci vidljivi su i danas. Godine 1632. moći sv. Šimuna premještene su u crkvu Sv. Stjepana koja je od toga svečanog događaja posvećena ovome najpoznatijem zadarskom svecu.

Jutro -popčetak dana. Najljepši prvi zraci sunca.

Jutro u uvali Straža

Župna crkva sv. Anselma, smještena u središtu Nina, za vrijeme hrvatskih narodnih vladara i kasnije, bila je ninska katedrala. Izgrađena je u 6. st., a obnovljena je u vrijeme kralja Zvonimira 1070. god. te je tijekom povijesti više puta stradavala, da bi današnji izgled dobila u 18. st. Na strani zvonika na crkvu se naslanja pobočna kapela sv. Marcele, zvane Gospa od Zečeva, iz 15. st. u kojoj se nalazi Gospin kip s božanskim djetetom na rukama. U kapeli se također nalazi renesansni rad, nadgrobna ploča ninskog biskupa Jurja Divnića. Kip je pred navalom Mlečana 1646. g. bio prenesen u Zadar i nakon deset godina opet je vraćen u pobočnu kapelu ninske crkve gdje se nalazi i danas. Majka Božja, koja se ovdje štuje kao Gospa od Zečeva, posebno se slavi u Ninu pa je njezina crkva glavno Gospino proštenište Zadarske nadbiskupije i danas.

Zvonik župne crkve sv. Anselma nalazi se zapadno od crkve, nekadašnje katedrale, kao samostalna građevina iz obrađenog kamena. Pred tridesetak godina na zvoniku su izvršeni veliki konzervatorski zahvati te su otkriveni njegovi originalni oblici. Smatra se da zvonik potječe iz 13. st., a pretpostavlja se da je rekonstruiran u 17. st.

Dani zaštitnika grada Nina Sv. Marcele i Sv. Anselma(Asela) – 26.08.

Prolaziti kroz burna povijesna razdoblja, očuvati vjeru i slobodu i njima pridonositi, živjeti na prostoru tako bogatom darovima prirode i čovjeka i trajati – bi li to uopće bilo moguće bez sreće, mudrosti i iskrenih zagovornika?! Stanovnici Nina i svi koji su upoznali iznimne ninske vrijednosti znaju – to ipak mora da je dar sudbine i ninskih zaštitnika!

Dođete li u Nin 25. i 26. kolovoza, prilika je da na jedinstvenim crkvenim svečanostima proslavite Dane zaštitnika grada Nina, sv. Marcele i sv. Anselma kojima je posvećena župna crkva, nekadašnja katedrala (6. – 18. stoljeće).

Prema narodnoj predaji, sv. Anselmo je bio jedan od 72 Kristova učenika koji je došao u Nin i ninske krajeve propovijedati i širiti kršćanstvo. Predaja također kaže da je Marcela iz Lukina evanđelja bila domaćica u kući Marte, Marije i Lazara, a u apostolskom naviještanju u Ninu pomagala je biskupu Anselmu i đakonu Ambrozu (Ambrozije).

Moći kršćanskih navjestitelja i prvih vjesnika kršćanstva na ninskom području, svetih Anselma, Ambroza i Marcele u skupocjenim moćnicima – relikvijarima u Ninu, štuju se od prvih stoljeća kršćanstva. Spadaju među najznačajnije predmete u crkvi i darove vjerskih i državnih velikana. Na glavnom baroknom oltaru ninske župne crkve nalazi se slika: sv. Anselma, sv. Marcele i sv. Ambroza, a u škrinji ispod slike se čuvaju moći sv. Marcele.

Dan zaštitnika grada Nina uvijek je svečan te je uz vjerske svečanosti prilika za zabavu i veselje podjednako zanimljivo stanovnicima Nina i njihovim gostima.

Blagdan Gospe od Zečeva

Svake se godine početkom svibnja u Ninu okuplja veliki broj hodočasnika obilježavajući tako godišnjicu ukazanja Gospe. Ona se, prema pisanim tragovima i službenom priznanju ondašnje Ninske biskupije, 5. svibnja 1516. godine na otočiću Zečevu ukazala pastirici, udovici Jeleni Grubišić. Nin je tako postao značajno marijansko svetište u kojem se svake godine u svibnju okuplja velik broj vjernika. Blagdan Gospe od Zečeva se slavi prvog ponedjeljka prije Blagdana Uzašašća. Poslije misnog slavlja započinje svečani ophod vjernika ulicama grada Nina koje su blagdanski uređene. Vjernici pritom nose kip čudotvorne Gospe od Zečeva te pjevaju himnu Dobra Majko sa Zečeva te druge pjesme posvećene Djevici Mariji. Čudotvorno Ukazanje Gospe od Zečeva obilježava se tri put tijekom godine: 5.svibnja, na utemeljeni blagdan i 5. kolovoza.

Festival sunca i svjetlosti u crkvi sv. Križa

Koje sve tajne i izvanredne, našem umu još uvijek nedokučive, ideje i puteve ostvarenja, krije ninska crkva sv. Križa? I kako to igra sunca, svjetla i sjene nepogrešivo poput kalendara i sunčanog sata govori o dobu godine, mjesecu, pa i satu?!

Prvi Festival Sunca i svjetlosti jedinstvena je manifestacija održana u crkvi sv. Križa prvoga dana ljeta 2009. godine, Međunarodne godine astronomije. U pravo vrijeme i na pravom mjestu!

Ova se manifestacija – jedinstvena baš kao što je to i ova crkva nazvana najmanjom katedralom na svijetu – temelji na valorizaciji astronomskog i arhitektonskog značaja crkve sv. Križa, predromaničke građevine križnoga tlocrta s kupolom koja ima osobite karakteristike. Naime, svaka strana crkve ima ovalni otvor, a njezina je izgradnja i pozicija u odnosu na položaj sunca kroz čitavu godinu – kako je objasnio znanstvenik Mladen Pejaković – zavisna o zimskom i ljetnom suncostaju (solsticiju) i proljetnoj i jesenjskoj ravnodnevnici (ekvinociju) te je kreirana tako da služi kao sunčani sat i kalendar.

Upravo je stoga promatranje igre svjetla i sjene izniman doživljaj za djecu i odrasle, znanstvenike i sve posjetitelje. Prilika je to i za promociju astronomskog i arhitektonskoga značaja crkve Sv. Križa koju neki znalci uspoređuju sa Stonehengeom. Uz ljepotu igre svjetla i sjene u ovom jedinstvenom zdanju te uzbuđenju upravo započetog ljeta, ovaj jedinstveni festival ima sve više poklonika koji uživaju u igri svjetla i sunca, sudjeluju u kreativnim radionicama i slušaju zanimljiva znanstvena i stručna predavanja.

Tradicionalno hodočašće na Gospin otočić

Ukazanje Gospe od Zečeva s tradicijskim hodočašćem na obližnji otočić Zečevo – koji za oseke ustvari postaje dijelom kopna – vezano je uz zanimljivu priču koja nas vremeplovom vraća na sam početak 16. stoljeća. Turci su, u znak odmazde zbog pretrpljenog poraza u Ninu, na obližnjem otočiću zapalili crkvu i samostan, poubijali redovnike te odnijeli Gospin kip. Legenda kaže da su ga bacili u more, a Gospa je sama „doplivala“ u Nin te se 1516. godine ukazala udovici Jeleni, iskazala poruku za puk te je ukazanje Gospin kip potvrdio suzama. Sve je to bio itekako dobar razlog da se svake godine 5. svibnja i 5. kolovoza priređuju jedinstvene procesije na otočiću Zečevo koji su za brojne goste i mještane događaj koji se dugo pamti. Za vjernike, ali i sve druge, ovo je zanimljiv događaj koji nas povezuje s prošlošću, ali i daje novu snagu za budućnost.